Babić je mali div iz Primoštena. Sorta koja osvedočeno ima svetski potencijal. Najbolji kvalitet daje u najekstremnijim uslovima, na škrtim i osunčanim padinama. Za razliku od plavca, sjajno čuva kiseline, što je verovatno ta razlika koja ga izdvaja iz ostatka crnih sorti Dalmacije.
Bogdanuša je autohtona bela sorta ostrva Hvar koja daje vina umerenijih alkohola i živahnih kiselina. Često dolazi u kupaži sa drugim belim sortama. Rastom popularnijih svežijih i elegantnijih vina u poslednje vreme, ponovo raste i njena važnost.
Plavac Mali je ubedljivo najzastupljenija sorta Dalmacije, ujedno i treća najzastupljenija sorta Hrvatske. U Dalmaciju se zbog urođene sumnjičavosti lokalnog stanovništva internacionalne sorte nikada nisu uspele ozbiljnije infiltrirati. Stilski Plavac dolazi u dva izdanja. Moćan, pun, sa visokim procentom alkohola i bogatog ekstrakta kao najpoznatije i najskuplje etikete sa spomenutih položaja, te voćni, laganiji i sočan s polja iz unutrašnjosti otoka ili kopna kao jeftino vino često punjeno u litarsku flašu. Ta dva ekstrema sjajno oslikavaju postojeću prirodu Plavca Malog u kojoj nema zlatne sredine.
Pošip je hrvatski pandan slavnom Viognieru. Pun i krepak s mediteranskim štihom, a istovremeno zavodljivo voćan i mirisan. Koliko god svi volimo Plavac, možda je baš Pošip prvi dalmatinski adut za izvoz. Plenkovićev Zlatan Pošip iz Makarske osvojio je trofej najboljeg hrvatskog vina na Decanteru, Stina sa Brača je takođe proizvela neke dobre primerke, dobre rezultate je dao i u severnoj Dalmaciji.
